Informacija
Za sve informacije vezane za ostvarivanje prava uz odgovarajuću mjeru, uslugu i oblik socijalne i porodične zaštite, a u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima, obratite nam se na e-mail : centarbr@outlook.com
Prisjetimo se i na ova prava djece, koja vrlo često ostanu zaboravljena
Konvencija UN-a o pravima djeteta je dokument koji je donijela Glavna skupština UN-a na svojem zasjedanju, 20. novembra 1989. godine. Rječju „konvencija" ističe se da je to dogovor i sporazum koji obvezuje države-članice UN-a na njegovu realizaciju, dakle svojevrstan međunarodni zakon. Prihvatile su ga 193 države u svijetu.
Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta na zaštitu koja proizlaze upravo iz te činjenice. Upravo je to osnovno polazište Konvencije o pravima djeteta.
Konvencija o pravima djeteta sadrži univerzalne standarde koje država stranka Konvencije (tj. koja ju je potpisala i ratificirala) mora osigurati svakom djetetu. U Konvenciji se govori, prije svega, o obvezama odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obvezama brojnih društvenih čimbenika glede zaštite djeteta. To je prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu. Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta (1959.) koja ima moralnu snagu, Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratificirale.
O pravima djece slušamo mnogo – u ove 23 godine medijski su izvrsno popraćena prava djece, osigurana je bolja i kvalitetnija zaštita djece o svih oblika nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja, dječji glas je dobio svoju jačinu.
No ima nekih prava djece na koja ponekad zaboravljamo:
1. Pravo djeteta da nauči da se svijet ne okreće oko njega - djeca ne trebaju odrastati s informacijom da se zbog njihovih želja okreće ovaj svijet. Trebaju znati da su samo dio ovoga svijeta, da postoje i drugi ljudi, njihove potrebe i želje, te da su svi ljudi jednako vrijedni.
2. Pravo djeteta da nauči da riječi bole - djeca trebaju odrasti s informacijom da neke riječi mogu povrijediti druge ljude, da uvredama i psovkama ne gradimo dobre odnose s drugima, i da ako samo govorimo takve riječi, velika je vjerojatnost da ćemo od drugih iste te riječi dobiti natrag.
3. Pravo djeteta da nauči što je moral - djeca trebaju odrastati s informacijama o tome što su prihvaćena ponašanja u društvu, a što ne. Što je pristojnost, a što nepristojnost. Imaju pravo naučiti da se starije poštuje, pa će se tako poštivati i njih kada odrastu.
4. Pravo djeteta na obaveze - dijete ima pravo naučiti da postoje obaveze koje su njegove, te ako ih ne ispuni da slijede posljedice. Djeca imaju pravo znati da timskim radom u porodici održavamo kuću čistom i urednom, da učenjem i ispunjavanjem školskih obaveza daje sebi šansu za bolju budućnost.
5. Pravo djeteta da nauči što je umjerenost - djeca imaju pravo znati da se novci ponekad mogu potrošiti, da se novci moraju zaraditi, kako bi kada odraste znalo pametno raspolagati novcima, a ne odrasti u uvjerenju da roditelji i drugi odrasli služe zato da bi njima priskrbili neke predmete i stvari. Isto tako, djeca imaju pravo znati da je hrana potrošna, da zaraditi novac za hranu zahtjeva nečiji trud i vrijeme, te da prehranom direktno utičemo na zdravlje svog organizma - koje je isto potrošno.
6. Pravo djeteta da zna da su i drugi u pravu - dijete ima pravo znati da nije u svemu najbolje. Time će se naučiti skromnosti, poštovanju i prihvaćanju drugih, shvatiti će da od drugih treba i može učiti, te da njegova riječ nije zakon.
7. Dijete ima pravo na odgovornost - za sebe, svoje potrebe i želje. Odgovornost uključuje i svjesnost o posljedicama, te je pravo svakog djeteta da zna da ponašanja imaju posljedice - koje nisu uvijek ugodne i lijepe. Ima pravo naučiti brinuti se i boriti za sebe, a ne očekivati da će uvijek imati „podršku" već da se za neke stvari i privilegije mora i treba izboriti samo.
Na današnji dan prisjetimo se i na ova prava djece, koja vrlo često ostanu zaboravljena.
Nasilje nad djecom je globalna pojava i 19. novembar se obilježava kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad djecom.
U 2006. godini je pokrenuta istraživačka studija Ujedinjenih nacija o nasilju nad djecom čiji rezultati otkrivaju veoma visok nivo nasilja nad djecom u svim okruženjima koja bi za djecu trebala da budu sigurna.
Mnoga djeca su izložena fizičkom, seksualnom i psihološkom nasilju u svojim domovima, školama, institucijama, na ulici. Veliki dio tog svakodnevnog nasilja nad djecom je društveno prihvaćen.
Preporuke iz ove Studije su oslonjene na jakim normativnim temeljima iz oblasti ljudskih prava, koji su postavljeni u Konvenciji o pravima djeteta i njenim fakultativnim protokolima kao i drugim međunarodnim dokumentima o dječijim pravima.
Kao što je istaknuto u Studiji UN-a o nasilju nad djecom, nikakvo nasilje nad djecom nije opravdano i svako nasilje nad djecom se može spriječiti.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, vođeno UN Konvencijom o pravima djeteta, nastoji promovirati i kroz svoj rad s partnerskim organizacijama osigurati ispunjavanje prava svakog djeteta da bude zaštićeno od svih oblika nasilja.
U Bosni i Hercegovini je, cijeneći važnost osiguravanja bolje zaštite djeci, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice usmjerilo svoje aktivnosti na jačanje zaštite djece od nasilja u svakodnevnom životu. Radi toga su u proteklom periodu raspoloživi resursi, kako vlastiti tako i resursi osigurani od strane međunarodnih organizacija i prijateljskih vlada, usmjeravani na kampanje promocije dječijih prava, jačanja javne svijesti o problemu nasilja nad djecom, na izradu politika i programa kojim se na organizirani način pristupa borbi protiv nasilja nad djecom i organizirano uticanje na stvaranje sigurnijeg okruženja za djecu u Bosni i Hercegovini.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je u 2012., sa interresornim timom, pripremilo prijedlog Strategije za borbu protiv nasilja nad djecom 2012-2015. koji će u narednom periodu biti upućen na usvajanje Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.
UNICEF-ov Regionalni ured za Centralnu i Istočnu Evropu i Zajednicu nezavisnih država (CEE/CIS) uspješno je podnio projekat Evropskoj uniji pod nazivom „Zaštita djece od nasilja u Jugoistočnoj Evropi“, a koji sprovodi u saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH. Također, u sklopu projekta koji se implementira u saradnji sa Udruženjem Vesta Tuzla sačinjen je Etički kodeks istraživanja o djeci i Protokol sa standardima za monitoring Strategije za borbu protiv nasilja nad djecom 2012 – 2015.
Iako su u proteklim godinama intenzivirane aktivnosti na otkrivanju slučajeva nasilja nad djecom pa je time i postotak prijavljenih i otkrivenih slučajeva povećan, ipak je u Bosni i Hercegovini još uvijek visok postotak neprijavljenih slučajeva nasilja nad djecom.
Nasilje nad djecom se ne može i ne smije tolerirati. Sloboda od nasilja će biti moguća samo ako svi poštujemo naše obaveze prema djeci i djelujemo u skladu s njima i na taj način unesemo pozitivne promjene u dječje živote.
Ovog datuma, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine pokušava podstaći javnost i institucije vlasti na svim nivoima da razmišljaju o problemu prevencije nasilja nad djecom, uvažavajući činjenicu da je ono veoma rašireno u svijetu, ali i u Bosni i Hercegovini.
Svake godine, posljednja sedmica oktobra obilježava se "Sedmica solidarnosti sa osobama sa cerebralnom paralizom i dječijom paralizom.
Cilj aktivnosti koje se organizuju tokom ovih dana jeste podizanje svijesti javnosti o problemima sa kojim se suočavaju osobo oboljele od cerebralne i dječije paralize.
Neophodno je preduzeti određenje korake ka rješavanju dugogodišnjih problema koje ima ovo društvo.Mnoge institucije su nedostupne oboljelim jer nemaju specijalnu rampu za kretanje invalidskih kolica.
SVI TREBA DA RAVNOPRAVNO I POD JEDNAKIM USLOVIMA UČESTVUJEMO U SVIM AKTIVNOSTIMA DRUŠTVENOG ŽIVOTA ZAJEDNICE.
Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i fundamentalnih sloboda (eng. Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms) još poznata kao Evropska konvencija o ljudskim pravima (eng. European Convention on Human Rights, fr. la Convention europeenne des Droits de l'Homme) je pravni akt Savjeta Evrope (1949) o zaštiti sloboda i prava, donijet u Rimu 4. novembra 1950. godine.
Originalna verzija, sastavljena na engleskom i francuskom jeziku i objavljena pod nazivom Konvencija za zaštitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, stupila je na snagu 3. septembra 1953. godine.
Prve potpisnice Konvencije bile su: Belgija, Danska, Francuska, Njemačka, Irska,Italija, Island, Luksemburg, Holandija, Norveška, Turska i Velika Britanija.
U periodu od 1950. do 2004. godine, Konvenciju je potpisalo 46 zemalja. Potpisivanje je označilo prihvatanje obaveze poštovanja prava i sloboda, kao i priznavanje nadležnosti Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u Francuskoj koji je ustanovljen Evrposkom konvencijom. Sud za ljudska prava djeluje nakon iscrpljenih pravnih sredstava u državama članicama. Svaka osoba koja smatra da su joj narušena njena ljudska prava može se obratiti sudu.
Organizacija i ovlašćenja ovog suda propisani su Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (članovi 19 - 51), a postupak pred tim Sudom uređen je Poslovnikom koji je stupio na snagu 1. novembra 1998. godine.
Tekst je zvanično preveden i objavljen na 30 jezika , a ratifikacija je izvršena u svim državama Savjeta Evrope.
Sutra se na području Federacije BiH obilježava Dan penzionera, 25.oktobar.
Na ovaj datum 1997. godine penzioneri u Federaciji BiH su putem protesta, na kojima je učestvovalo oko 100. hiljada penzionera, izrazili svoje nezadovoljstvo i ukazali na težak materijalni položaj, neadekvatnu zdravstvenu zaštitu i loš odnos vlast prema penzionerima. Nažalost, ni nakon sedamnaest godina od protesta položaj penzionerske populacije se nije promjenio na bolje, a najveći broj penzionera i danas živi na rubu egzistencije.
