U petak, 24.oktobra 2014. godine, prema lunarnom kalendaru, sa zalaskom sunca-akšamom
(17,55 sati) nastupa Nova 1436. hidžretska godina.
Arapska riječ “hidžra” znači iseljenje poslanika Muhammeda a.s. i njegovih sljedbenika iz Mekke u Medinu 622. godine. Muslimani Bosne i Hercegovine, Balkana općenito, na razne načine obilježavaju Hidžretsku novu godinu. U džamijama se obilježava uz učenje Kur'ana, prigodan program i predavanja vezana za hidžru. Preseljenje Poslanika Muhammeda a.s. i prvih muslimana iz Mekke u Medinu, hidžra, polazna je tačka računanja vremena muslimanskog kalendara, a ovaj historijski događaj muslimani su uzeli za početak svoje ere. Hidžretska godina traje oko 354 dana, a sastoji se od 12 mjeseci. Jedanaest dana je kraća nego u sunčevom kalendaru. To čini da se datum Hidžretske nove godine razlikuje svake godine. Hidžretski kalendar je službeni kalendar u mnogim islamskim zemljama, a posebno u Saudijskoj Arabiji. Druge islamske zemlje koriste gregorijanski kalendar za civilne svrhe i okrenuti su hidžretskom kalendaru samo za vjerske potrebe. Hidžretska nova godina je državni praznik u zemljama kao što su: Bangladeš, Komori, Džibuti, Egipat, Indonezija, Irak, Iran, Jordan, Kuvajt, Libanon, Libija, Malezija, Maldivi, Mauritanija, Maroko, Senegal, Sudan, Tunis, Ujedinjeni Arapski Emirati i Jemen.
Neka vam je sretna i berićetna Nova 1436. hidžretska godina
Svjetski dan mentalnog zdravlja
Svjetski dan mentalnog zdravlja se od 1992. godine obilježava svakog 10. oktobra na inicijativu Svjetske federacije za mentalno zdravlje (World Federation for Mental Health, WFMH).
Globalno, javnost, ali i donosioci odluka, samo su dijelom upoznati sa činjenicom da problemi sa mentalnim zdravljem nisu neuobičajeni – procjene govore da svaka četvrta osoba u toku života ima nekih problema sa mentalnim zdravljem – kao i sa tim da za većinu ovih poremećaja postoji efikasan tretman, a stigma i diskriminacija osoba koje imaju problema sa mentalnim zdravljem je i dalje veoma velika. Stoga se ovaj dan i obilježava s ciljem podizanja svijesti javnosti o mentalnom zdravlju.
Centar za mentalno zdravlje Tuzla je 9. oktobra započeo obilježavanje ovog dana svečanim otvaranjem svojih prostorija obnovljenim uz podršku Švicarske agencije za razvoj i suradnju (SDC) kroz Projekat mentalnog zdravlja.
Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 10.oktobar Svjetskim danom mentalnog zdravlja. Obilježava se svake godine, a cilj mu je podizanje svijesti o problemima mentalnog zdravlja diljem svijeta kao i poticanje na ulaganje u sistem podrške mentalnom zdravlju.
O tome koliko je zapravo mentalno zdravlje bitno govori i sama definicija zdravlja koju je 1926. godine dao Andrija Štampar:
„Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti“.
Od Štamparova govora na zasjedanju prve Skupštine svjetske zdravstvene organizacije, 25. juna 1948. godine do danas prošlo je 66 godina, a jednako je aktualno ono što je, između ostalog, rekao: „Bolest nije posljedica samo fizičkih i bioloških faktora. U pitanjima zdravlja sve veću ulogu igraju ekonomski i socijalni faktori, i ti se problemi trebaju rješavati ne samo s tehničkog već isto tako i sa sociološkog stajališta. Iako je medicina stara preko 5.000 godina, a moderna znanost oko 150 godina, ta je ideja uznapredovala tek u posljednjih 50 godina. Zdravlje treba biti faktor stvaranja boljeg i sretnijeg života. Budući da je zdravlje osnovno pravo svakog ljudskog bića, zajednica je dužna osigurati ljudima što potpuniju zdravstvenu zaštitu. Prema tome, uvod u naš Ustav predstavlja veliku pobjedu, jer sadržava ispravnu koncepciju javnog zdravstva i baca svjetlo, koje će nas voditi na dugačkom i teškom putu, koji je pred nama.“
Vremenom se nije promijenila činjenica da ekonomski i socijalni čimbenici utječu kako na fizičko tako i na mentalno zdravlje te postoji jednaka potreba da zdravlje i zdravstveni system i pružatelji/ce usluga u zdravstvu budu dostupni/e što većem broju ljudi.
Obilježavanje ovoga dana omogućava svim pružateljima/cama usluga koji/e se bave mentalnim zdravljem razmjenu iskustava o njihovom radu i tome što je još potrebno učiniti da zaštita mentalnog zdravlja postane dostupna diljem svijeta.
Ove godine središte interesa Svjetske zdravstvene organizacije je življenje sa shizofrenijom. Cilj je povećati svijest o činjenicama da je shizofrenija lječiva bolest, da je liječenje učinkovitije u njenim ranijim fazama, a da više od 50% osoba sa shizofrenijom ne dobiva prikladnu njegu. Shizofrenija pogađa oko 24 milijuna ljudi diljem svijeta, a 90% osoba s neliječenom shizofrenijom živi u zemljama u razvoju. Važno je shvatiti da je brigu o osobama sa shizofrenijom moguće provoditi na društvenoj razini, aktivnim uključivanjem obitelji i zajednice.
Iako je shizofrenija težak oblik mentalne bolesti koja pogađa 7 od 1000 odraslih osoba, najčešće između 15 i 35 godina, incidencija je niska (3-10 000), a prevalencija visoka zbog njene kroničnosti. Postoje učinkovite farmakološke i psihosocijalne intervencije, a što liječenje prije započne, to će ono biti učinkovitije. Nažalost, većina osoba s kroničnom shizofrenijom nije liječena, što doprinosi kroničnosti. Stoga su postavljeni pilot projekti koji za sada u nekoliko zemalja u razvoju (Indiji, Iranu, Pakistanu, Tanzaniji, Gvineji-Bisao) pokazuju da je pružanje zaštite ljudima s teškim mentalnim bolestima moguće kroz primarni zdravstveni sustav putem odgovarajuće obuke osoblja primarne zdravstvene zaštite, dostupnosti osnovnih lijekova, osnaživanja i pomaganja obitelji za mogućnost pružanja kućne njege, osiguravanja podrške stručnjacima/kinjama za mentalno zdravlje te javnog obrazovanja u cilju smanjenja stigme i diskriminacije.
Međunarodni dan starijih osoba
- proglasila je Glavna Skupština Ujedinjenih naroda 14. decembra 1990.godine rezolucijom 45/106, da bi se naglasila važnost osiguravanja životne sredine koja se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi.
Proglašenjem međunarodnog dana starijih osoba želi se potaknuti države da starijim članovima osiguraju zadovoljenje njihovih potreba i omoguće im sudjelovanje u društvu u skladu s njihovim fizičkim i intelektualnim sposobnostima.
Međunarodni dan starijih osoba obilježava se od 1991. svake godine 1. oktobra.
Starijima je potrebno omogućiti sljedeće:
· dostupnost primjerene zdravstvene i socijalne zaštite, gerontološke i gerijatrijske zaštite zdravlja starijih, sigurnog okoliša kroz osiguranje dohotka, porodične podrške i potpore zajednice, te kroz samopomoć;
· pravo na rad ili pristup drugim aktivnostima kojima bi se osigurao dohodak;
· mogućnost sudjelovanja u odlučivanju kada i prema kojem rasporedu će ići u penziju ovisno o funkcionalnoj sposobnosti i osiguranjem produženja radnog vijeka;
· pristup odgovarajućim obrazovnim programima i programima obuke za sticanje različitih novih vještina i znanja;
· život u sigurnoj sredini koja se može prilagoditi vlastitim , zdravstvenim i socijalnim potrebama u odnosu na funkcionalnu sposobnost starije osobe;
· život u vlastitom domu što je duže moguće, što diktira razvoj izvaninstitucijske zaštite za starije, a kada nastupi bolesno starenje nužno je osigurati gerijatrijsku zdravstvenu njegu;
· osiguranje aktivnog zdravog starenja i unapređenja kvalitete življenja te osiguranje prava starijih;
· imati neometan pristup zdravstvenoj zaštiti koja će im omogućiti održavanje i postizanje najbolje moguće razine tjelesnoga, društvenog i emotivnog stanja , te spriječiti ili odgoditi početak bolesti;
· imati pristup socijalnim i zakonodavnim službama zbog poboljšanja samostalnosti, zaštite i brige ;
· moći koristiti odgovarajuće razine institucionalizirane brige kojom bi im se osigurala zaštita, rehabilitacija te socijalni i društveni poticaji u humanoj i sigurnoj sredini;
· moći ostvariti ljudska prava i temeljne slobode tokom boravka u bilo kakvoj ustanovi za zaštitu, liječenje ili prihvat starijih ljudi, uključujući cjelovito poštivanje njihovih vjerovanja, dostojanstva, potreba i privatnosti, kao i prava na odlučivanje o vlastitoj brigi i kvaliteti življenja;
· imati mogućnost ostvarenja cjelovita razvitka vlastitih potencijala;
· imati pristup obrazovnim, kulturnim, duhovnim i rekreacijskim sredstvima društva u kojem žive;
· moći dostojanstveno i sigurno živjeti, biti zaštićeni od izrabljivanja te tjelesnog i duševnog zlostavljanja;
· biti sigurni da će se s njima postupati pošteno bez obzira na dob, rasnu ili etničku pripadnost, invaliditet ili drugi status.
Svjetska zdravstvena organizacija u "Brazilskoj deklaraciji o aktivnom zdravom starenju" pitanje zdravog starenja postavlja u kontekst održivog razvoja. Zdrave, aktivne starije osobe važan su resurs svojim porodicama , zajednici i ekonomiji cjelokupnog društva.
Zaštita zdravlja starijih osoba glavni je pokazatelj napretka ili propusta za zaštitu zdravlja cjelokupnog stanovništva.
Širom Evrope prva sedmica u oktobru obilježava se kao " Nedjelja djeteta ".
U okviru obilježavanja dječije nedjelje predškolske i školske ustanove priređuju razne manifestacije, radionice, edukacije o pravima djece..
Obilježavanje Dječije nedelje
Već tradicionalno, prva sedmica mjeseca oktobra posvećena je obilježavanju Dječije nedelje.
Mališanji u vrtićima i školama brojnim aktivnostima stavljaju akcenat prije svega na sebe, svoje postojanje i svoja prava. „Imam pravo da znam koja su moja prava“ – citat kojim svake godine započinje obilježavanje ove manifestacije.
Dječija nedelja je prilika da se, glasnije nego inače, ukaže na obavezu poštovanja Konvencije UN-a o pravima djeteta, ali i prilika da se djeca dobro zabave. Ova tradicionalna manifestacija podsjetiće odrasle da su djeca „narod poseban“ i da bi svaki dan trebao da bude posvećen njima, njihovim željama i potrebama.
Proces donošenja Konvencije o pravima djeteta bio je dosta težak i dugotrajan proces. Nakon nekoliko godina rada, u okviru UN-a, usvojena je Konvencija o pravima djeteta, kao prvi međunarodni instrument koji se posebno bavi djecom i koji ima obavezujući karakter za države koje ga ratifikuju. Nakon nekoliko godina Konvenciju je ratifikovala 191 zemlja, čime ovaj međunarodni ugovor postaje najprihvaćeniji dokument. Nijedna druga Konvencija nije bila u tolikoj mjeri prihvaćena. Njen osnovni cilje je da mijenja stavove koji postoje prema djeci i da se iz zaštitničkog (a u nekim društvima i negativnog) odnosa, pređe na ideju jednakosti djeteta sa svim drugim ljudskim bićima.
Konvencija je djelo profesionalaca i stručnjaka i namjenjena je, prije svega, profesionalcima: nastavnicima, vaspitačima, zdravstvenim i socijalnim radnicima, advokatima, sudijama i pripadnicima svih onih profesija koji rade ili profesionalno dolaze u kontakt sa djecom. Namjenjena je i roditeljima. Ali njenu suštinu treba da poznaju u najvećoj mjeri i sama djeca. Poznavajući i razumjevajući sva prava koja im pripadaju samim rođenjem, djeca će sazrijevati u odgovorne osobe koje će znati da poštuju i tuđa prava i da se bore za što doslijednije ostvarivanje svojih.
Na uskraćenost, neadekvatno ostvarivanje ili pak kršenje nekog dječijeg prava može da ukaže svako. Kad god se prava djeteta ne poštuju treba reagovati kao pojedinac, grupa ili institucija i skrenuti pažnju nadležnima: ministarstvima, institucijama, službama, lokalnim organima, ili se obratiti organizacijama za prava djece za pomoć i posredovanje. Konvencija, u tom smislu, služi kao putokaz šta i kako treba činiti.
Program kojim se obilježava Dječija nedelja je javna manifestacija prava djece na igru, slobodno vrijeme, prava na sopstveno mišljenje, skretanje pažnje javnosti na ono u čemu oni sami mogu najpotpunije da učestvuju i da se izraze. Njen smisao je da podstakne i afirmiše dječije stvaralaštvo u različitim oblastima njihovih interesovanja i predstavi njihovu kreativnost a osnovni cilj je da djeca saznaju koja su to njihova prava. Ovaj program okuplja djecu svih predškolskih i školskih ustanova i svi oni daju svoj doprinos ovoj manifestaciji.
Svi se slažu da je usvajanje Konvencije o pravima djeteta dokument koji je široko prihvaćen i koji je u velikoj mjeri promijenio naše poglede na shvatanje prava i sloboda djeteta ali svi je se obično sjete početkom oktobra. Međutim, briga o djeci i njihovim potrebama i pravima, postoji tokom čitave godine.
Ipak, prava djeteta nisu nešto što država ili porodica daju djetetu. Samim rođenjem ova prava pripadaju djeci i niko ne može da im ih oduzme!