Međunarodni dan starijih osoba

- proglasila je Glavna Skupština Ujedinjenih naroda  14. decembra 1990.godine rezolucijom 45/106, da bi se naglasila važnost osiguravanja životne sredine koja se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi.

 Proglašenjem međunarodnog dana starijih osoba želi se potaknuti države da starijim članovima osiguraju zadovoljenje njihovih potreba i omoguće im sudjelovanje u društvu u skladu s njihovim fizičkim i intelektualnim sposobnostima.

Međunarodni dan starijih osoba obilježava se od 1991. svake godine 1. oktobra.

Starijima je potrebno omogućiti sljedeće:

·                    dostupnost primjerene zdravstvene i socijalne zaštite,  gerontološke i gerijatrijske zaštite zdravlja starijih, sigurnog okoliša kroz osiguranje dohotka, porodične podrške i potpore zajednice, te kroz samopomoć;

·                    pravo na rad ili pristup drugim aktivnostima kojima bi se osigurao dohodak;

·                    mogućnost sudjelovanja u odlučivanju kada i prema kojem rasporedu će ići u penziju  ovisno o funkcionalnoj sposobnosti i osiguranjem produženja  radnog vijeka;

·                    pristup odgovarajućim obrazovnim programima i programima obuke za sticanje različitih novih vještina i znanja;

·                    život u sigurnoj sredini koja se može prilagoditi vlastitim , zdravstvenim i socijalnim potrebama u odnosu na funkcionalnu sposobnost starije osobe;

·                    život u vlastitom domu što je duže moguće, što diktira razvoj izvaninstitucijske zaštite za starije, a kada nastupi bolesno starenje nužno je osigurati gerijatrijsku zdravstvenu njegu;

·                    osiguranje aktivnog zdravog starenja i unapređenja kvalitete življenja te osiguranje prava starijih;

·                    imati neometan pristup zdravstvenoj zaštiti  koja će im omogućiti održavanje i postizanje najbolje moguće razine tjelesnoga, društvenog i emotivnog stanja , te spriječiti ili odgoditi početak bolesti;

·                    imati pristup socijalnim i zakonodavnim službama zbog poboljšanja samostalnosti, zaštite i brige ;

·                    moći koristiti odgovarajuće razine institucionalizirane brige  kojom bi im se osigurala zaštita, rehabilitacija te socijalni i društveni poticaji u humanoj i sigurnoj sredini;

·                    moći ostvariti ljudska prava i temeljne slobode tokom  boravka u bilo kakvoj ustanovi za zaštitu, liječenje ili prihvat starijih ljudi, uključujući cjelovito poštivanje njihovih vjerovanja, dostojanstva, potreba i privatnosti, kao i prava na odlučivanje o vlastitoj brigi  i kvaliteti življenja;

·                    imati mogućnost ostvarenja cjelovita razvitka vlastitih potencijala;

·                    imati pristup obrazovnim, kulturnim, duhovnim i rekreacijskim sredstvima društva u kojem žive;

·                    moći dostojanstveno i sigurno živjeti, biti zaštićeni od izrabljivanja te tjelesnog i duševnog zlostavljanja;

·                    biti sigurni da će se s njima postupati pošteno bez obzira na dob, rasnu ili etničku pripadnost, invaliditet ili drugi status.

Svjetska zdravstvena organizacija u "Brazilskoj deklaraciji o aktivnom zdravom starenju" pitanje zdravog starenja postavlja u kontekst održivog razvoja. Zdrave, aktivne starije osobe važan su resurs svojim porodicama , zajednici i ekonomiji cjelokupnog društva.

Zaštita zdravlja starijih osoba glavni je pokazatelj napretka ili propusta za zaštitu zdravlja cjelokupnog stanovništva.